Danas sa vama želim da podijelim jedan moćan alat o kome sam prvi put čula na predavanju iz Uvoda u Socijalni Rad na koledžu u Kanadi. Zove se Vision board, a u mom slobodonom prevodu pano vizije. Pokušala sam da o pronađem informacije o njemu na internetu na našim jezicima, ali nisam uspjela. Ako vi znate za neke resurse, slobodno mi pišite; uvijek želim da znam više.
Radi se o konceptu zasnovanom na zakonu privlačnosti. U najkraćim mogućim crtama, kako zračiš, tako privlačiš. Ukoliko ste od onih koji ne vjeruju pretjerano u slične zakone, podsjetiću vas na sve one "slučajnosti" kada ste o nekome razmišljali i nedugo nakon toga tu osobu sreli; ili onda kada ste nešto poželjeli i to je u vaš život "slučajno" došlo preko noći. Predlažem vam da razmislite o tim sinhronicitetima i probate ovu tehniku i sami - zabavna je, a ništa veliko ne možete da izgubite. Na kraju krajeva, potencijalni dobitak nam je svima neuporediv sa minimalnim ulaganjima koja su za ovo neophodana.
Ovo je primjer mog prvog panoa vizije kojeg sam napravila u sklopu tog predmeta na koledžu. Trebalo je da se fokusiramo na viziju sebe kao budućih socijalnih radnika te da namaštamo gdje se mi to vidimo. Da li u radu sa mladima, starijima, u domovima za djecu ili omladinu; da li da radimo sa imigrantima i izbjeglicama ili pak sa siromašnima; da li se specijalizujemo za rad sa osobama sa invaliditetom ili drugim poteškoćama u našem društvu... sve su nam opcije bile otvorene. Na nama je bilo da se preispitamo i osmislimo svoj idealan put.
Pano može da se pravi na više načina. Mi smo praktikovali da u sredinu hamera (ili improvizacije istog, napravljenog pomoću reciklirane kutije i nekoliko A4 papira) nalijepimo svoju sliku. Mama izvini što sam te morala isjeći, ali ovo je bila najljepša moja slika koju sam u tom trenutku imala.
Sada ću vam malo pojasniti ovu svoju viziju. Na sebe sam "kačila" razne uspijehe koje sam za sebe zamislila. Dozvolite sebi da budete kreativni! Koristite crteže, bojice, markere, čak i predmete ukoliko oni najbolje opisuju vas. Ovdje možete pogledati još primjera panoa drugih ljudi.
Ruka je za mene prestavljala ruku koju pružam svima kojima moja pomoć dobro dođe. Pisala sam "1st hand experience; this can change your life", predstavljajući svoju ideju da prvi put kada nekome pružim ruku, to i njima i meni znatno mijenja život. "No man is an island" je značilo da nam je svima potrebna podrška. Mladi su budućnost i slične izjave su odraz mojih uvjerenja.
U donjem desnom uglu stavila sam fokus na sebe; šta ja to želim u svom životu. Želim učenje, knjige, istraživanja, lampice nad glavom, da zarađujem za svoj život i da radim ono što zaista volim. To predstavljam ovom strelicom ka žutoj kući koja simbolizuje rad u centru za mlade. Put do te kuće je put onih koji su usamljeni, obeshrabreni, siromašni i povrijeđeni; to je put promjene.
Lijepo to izgleda, zar ne? E, još je ljepše kada se to tako i ostvari!
Mjesec dana po mom diplomiranju (do kojeg sam došla kao studentica generacije - sjetite se knjiga i lampica sa panoa), izborila sam se za posao u - centru za mlade! Ljudi, moj se san ostvario! Radila sam direktno sa ranjivom populacijom mladih kojima je bila potrebna podrška. Dream come true, rekli bi neki. I ja bih to rekla, samo malo drugačije: kako zračiš, tako privlačiš.
Zračite, dragi ljudi, zračite ljubavlju i onime što želite da doživite u ovom životu.
Svemir neće omanuti.
Radi se o konceptu zasnovanom na zakonu privlačnosti. U najkraćim mogućim crtama, kako zračiš, tako privlačiš. Ukoliko ste od onih koji ne vjeruju pretjerano u slične zakone, podsjetiću vas na sve one "slučajnosti" kada ste o nekome razmišljali i nedugo nakon toga tu osobu sreli; ili onda kada ste nešto poželjeli i to je u vaš život "slučajno" došlo preko noći. Predlažem vam da razmislite o tim sinhronicitetima i probate ovu tehniku i sami - zabavna je, a ništa veliko ne možete da izgubite. Na kraju krajeva, potencijalni dobitak nam je svima neuporediv sa minimalnim ulaganjima koja su za ovo neophodana.
 |
| Moj prvi pano vizije, feb. 2015. |
Ovo je primjer mog prvog panoa vizije kojeg sam napravila u sklopu tog predmeta na koledžu. Trebalo je da se fokusiramo na viziju sebe kao budućih socijalnih radnika te da namaštamo gdje se mi to vidimo. Da li u radu sa mladima, starijima, u domovima za djecu ili omladinu; da li da radimo sa imigrantima i izbjeglicama ili pak sa siromašnima; da li se specijalizujemo za rad sa osobama sa invaliditetom ili drugim poteškoćama u našem društvu... sve su nam opcije bile otvorene. Na nama je bilo da se preispitamo i osmislimo svoj idealan put.
Pano može da se pravi na više načina. Mi smo praktikovali da u sredinu hamera (ili improvizacije istog, napravljenog pomoću reciklirane kutije i nekoliko A4 papira) nalijepimo svoju sliku. Mama izvini što sam te morala isjeći, ali ovo je bila najljepša moja slika koju sam u tom trenutku imala.
Sada ću vam malo pojasniti ovu svoju viziju. Na sebe sam "kačila" razne uspijehe koje sam za sebe zamislila. Dozvolite sebi da budete kreativni! Koristite crteže, bojice, markere, čak i predmete ukoliko oni najbolje opisuju vas. Ovdje možete pogledati još primjera panoa drugih ljudi.
Ruka je za mene prestavljala ruku koju pružam svima kojima moja pomoć dobro dođe. Pisala sam "1st hand experience; this can change your life", predstavljajući svoju ideju da prvi put kada nekome pružim ruku, to i njima i meni znatno mijenja život. "No man is an island" je značilo da nam je svima potrebna podrška. Mladi su budućnost i slične izjave su odraz mojih uvjerenja.
U donjem desnom uglu stavila sam fokus na sebe; šta ja to želim u svom životu. Želim učenje, knjige, istraživanja, lampice nad glavom, da zarađujem za svoj život i da radim ono što zaista volim. To predstavljam ovom strelicom ka žutoj kući koja simbolizuje rad u centru za mlade. Put do te kuće je put onih koji su usamljeni, obeshrabreni, siromašni i povrijeđeni; to je put promjene.
Lijepo to izgleda, zar ne? E, još je ljepše kada se to tako i ostvari!
 |
| Na radnom mjestu (centar za mlade), maj 2016. |
 |
| Dnevni boravak za čilanje u centru, maj 2016. |
 |
| Ubjedljivo jedna od najpopularnijih igrica u centru, maj 2016. |
Mjesec dana po mom diplomiranju (do kojeg sam došla kao studentica generacije - sjetite se knjiga i lampica sa panoa), izborila sam se za posao u - centru za mlade! Ljudi, moj se san ostvario! Radila sam direktno sa ranjivom populacijom mladih kojima je bila potrebna podrška. Dream come true, rekli bi neki. I ja bih to rekla, samo malo drugačije: kako zračiš, tako privlačiš.
Zračite, dragi ljudi, zračite ljubavlju i onime što želite da doživite u ovom životu.
Svemir neće omanuti.
No comments:
Post a Comment